Povijest škole


   Stolarstvo u Hrvatskoj, a naročito u Zagrebu, ima bogatu tradiciju. Proizvodi zagrebačkih obrtnika izlagani su i prodavani i u europskim velikim centrima kao što su Pariz, Beč, Budimpešta itd. jer su se finoćom izrade i čistoćom linije mogli mjeriti s najboljim europskim proizvodima.
    Naši najbolji stručnjaci stolarske struke odgajali su se na bivšoj Obrtnoj školi u Zagrebu, a kad je ta škola 1945. prestala radom Zagreb je ostao bez prave škole drvo - stolarskog smjera.
    Na inicijativu Ministarstva drvne industrije NHR pristupilo se u ljetu 1949. pripremnim radovima za otvaranje Drvno-industrijskog radničkog tehnikuma u Zagrebu. Taj zadatak je povjeren prof. Milanu Zbožinek usa Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Ta nova škola trebala je obrazovati tehničare za drvnu industrijsku proizvodnju finalnih proizvoda.
    6. rujna 1949. upućen je preko dnevne štampe poziv za upis, a 12. rujna počela je redovita obuka jer se javio dovoljan broj učenika. Nastava je održavana u večernjim satima zbog polaznika koji su bili zaposleni u raznim poduzećima. Ministarstvo je donijelo odluku u mjesecu listopadu 1949. rješenje kojim se radno vrijeme učenicima Radničkog tehnikuma smanjuje na 6 sati, ali se toga, nažalost, nisu prdržavala sva poduzeća.
    Korak dalje je bila doluka o osnivanju Srednje drvno-industrijske škole za finu obradu drva u Zagrebu. Na temelju te odluke Generalna direkcija drvne industrije NRH 24. srpnja 1950. donosi rješenje o otvaranju Srednje drvno-industrijske škole za finu obradu drva u Zagrebu. Nova škola započinje radom početkom rujna 1950. u dvorišnoj zgradi na Savskoj cesti br. 86.
    Savska cesta br. 86! Usko, blatnjavo dvorište, sa starom zgradom tvornice dugmeta, u kojoj su smještene dvije učionice, stara radionica sa nešto strojeva, prisustvo učenika u privredi "Marka Šavrića" prigrađena niska prostorija za "direkciju" i "zbornicu" - eto slike prvih prostorija   nove škole.
    Uz škole se nalazio internat. Učenici su spavali u tavanskim prostorijama, a kreveti su bili namješteni "brodski". Nije čudo da su mnogi razočarani roditelji odveli svoju djecu u druge škole.
    Na ovome mjestu mora se spomenuti i rad Večernje majstorske škole stolarskog smjera u Zagrebu, osnovane 1934. Škola daje stručnu spremu samostalnim drvodjelskim obrtnicima i visoko kvalificiranim radnicima drvnoprerađivačke struke.
   Da bi se objedinio rad spomenutih triju škola, Generalna direkcija drvne industrije NHR donijela je 25. prosinca 1950. rješenje da se:
    1. Srednja drvno-industrijska škola za finu obradu drveta u Zagrebu
    2. Drvno-industrijski radnički tehnikum
    3. Večernja majstorska škola stolarskog smjera u Zagrebu
spajaju u jednu školu pod nazivom: Srednja drvno-industrijska škola za finu obradu drveta u Zagrebu.
    Školske godine 1950/51 škola ima 150 učenika, što je s obzirom na razvoj finalne proizvodnje veoma malo. Borba za školski prostor donijela je svoj prvi plod u šk. g. 1952/53. kad je školski prostor povećan za 350 m2 jer je završena dogradnja jednog dijela dvorišne zgrade. Sve je ovo postignuto velikim zalaganjem tadašnjeg direktora  ing. Tome Bikčevića i Vlade lončara, tadašnjeg savjetnika u Zavodu za privredno planiranje NRH, koji se svestrano založio za osiguranje financijskih sredstava.
    28. ožujka 1953. konačno je odobrena gradnja nove ulične zgrade te je izgrađena nova ulična zgrada prema zahtjevima suvremene arhitekture, uz velika zalaganja tadašnjeg direktora  ing. Tome Bikčevića i kasnijeg direktora Marijana Kopajtića.
    Šk. g. 1953/54 škola je dobila novi naziv: Srednja tehnička škola drvne struke. Škola je nastojala ići u korak s novim potrebama drvne industrije pa su nastale neke korekture u planovima i programima.
    U lipnju 1960. škola je dobila novo ime : Drvoprerađivačka tehnička škola. U međuvremenu 15. lipnja godine 1955 otvorena je ulična zgrada te je upriličena izložba pri čemu je cijela školska zgrada sa svim učionicama, kabinetima, kancelarijama i bibliotekom bila izložbeni prostor. Na taj se način riješilo jedno od akutnih pitanja škole - pomanjkanje školskog  prostora.
    Istovremeno u Gundulićevoj ulici je postojala Drvodjeljska škola do godine 1975 kada je  po sili zakona stvoren novi školski centar nastao spajanjem škola u Gundulićevoj i Savskoj u jedinstvenu školu u Savskoj 86 pod nazivom Drvni obrazovni centar "Jurica Ribar". U tom reformiranom centru obrazovani su učenici za tehničare, stolare, parketare, glazbalare, roletare, tapetare, drvotokare, bačvare, kolare, čak i za graditelje čamaca.
    Škola 1991. godine dobiva naziv Drvodjeljska škola Zagreb i obrazuje kadrove za industrijska i obrtnička zvanja.
    Naša škola, dakle, nema stalni plan i program, već se on neprekidno mijenja i prilagođava potrebama i razvoju tehnologije na području drvodjeljske struke.
    Suvremena tehnologija u industriji i zanatstvu traži od zaposlenika da se prilagode trenutačnim zahtjevima proizvodnje. Danas drvni proizvod, osim funkcionalnosti, ekonomičnosti i prihvatljive cijene, mora imati i suvremen dizajn. Stoga je u  školskoj 1998/99 godini upisano jedno odjeljenje drvnih dizajnera.
    Trenutno Drvodjeljska škola Zagreb ima 64 zaposlenika i 28 odjeljenja - 18 zanatskih i 10 tehničarskih.
    Dana 19. ožujka slavimo imendan svetog Josipa, skromnog, siromašnog drvodjelje, sveca koji se obogatio nesebično se žrtvujući za čovječanstvo i štiteći svoju drvodjeljsku djelatnost.
    Nadamo se da će naš zaštitnik sv. Josip bdjeti nad nama i u idećem tisućljeću. 
    Škole su građene da odgajaju i obrazuju te oblikuju mlade ljude koji će i dalje djelovati, obogaćivati i stvarati, prenoseći svoje znanje i iskustva na nove mlade naraštaje, ostavljajući to nasljeđe iza sebe idući korak ispred njih ...

 

Sugestija pristigla (kolege ŠIME PERIĆ) !!!!!!!
(tekst u originalu)

Potkraj osamdesetih godina obnovljena je dvorišna zgrada i školska radionica.
Godine 1971. na prvom saveznom natjecanju u Sarajevu, Drvnih školskih centara i škola sudjelovali su:Beograd, Ivangrad, Ljubljana, Novo mesto, Prilep i Zagreb. Ekipa Drvnog školskog centra ˝JURICA RIBAR˝ Zagreb u sastavu: Pizent Željko, Peranić Josip i Perić Šimun pod vodstvom Ing. Mate Stojića osvojila je PRVO MJESTO, i donjela 2 pehara,jedan za prvo mjesto a drugi za najboljg natjecatelja, a proglašen je Šimun Perić tada učenik 3A razreda, a razrednik je bila Ing. BrankaGregić

 

primjedbe i sugestije pišite na E - mail:  skola@drvodjeljska-skola-zagreb.hr